| Naziv staze: | vozibic.com 100+ v2010 |
| Duljina staze: | 125 km |
| Prosječna brzina: | 23 km/h |
| Opis: | I da doÅ¡ao je taj dan i prognoze su ukazivale na kiÅ¡u... u popodnevnim satima :)... No ja se po dogovru pojavio na osunÄanom startu u 8.00 spreman za pokret. Malo sam joÅ¡ Äeako potencijalne suvozaÄe/ice i bez puno oklijevanja krenupo u laganom tempu po polju prema ViniÄkim bregima... Vrijeme je bilo odliÄno u tom trenutku sa 23 stupnja uz lagani vjetar u prsa... Tu me je pratila jedna duga koja se uzdizala bas sa crkve sv. Ane (barem mislim) i nekoliko puta sam se na kratko zaustavio kako bi poslikao taj prekrasan prizor... hm.. tu mi se vec malo motalo po glavi... ako je duga zanÄi da pada kiÅ¡a :)... barem lagano... ali nema veze ... vozi dalje... I tako sam joÅ¡ uvjek lagano u prosjeku sa 24-25 km na sat odmicao po sjeverno Zagorskim bregima kad... a nebo se lagano zatvaralo predamnom... Na spustu sa ViÅ¡njice poÄelo je kapati pa sam se požurio da doÄ‘em do prve postaje TrakovÄan... suh koliko je to moguće... i baÅ¡ onda se spustio pljusak... No ja joÅ¡ posežem za mobitelom kako bi poslikao prilaz dvorcu kad kamenÄuga na cesti i trzaj volana... i od mobitel u tri komada... hm... Nije baÅ¡ da me to nije malo zabrinulo (kiÅ¡a pljuÅ¡ti, a ja nemam poziva za upomoć)... no naÅ¡ao sam ubrzo dva od tri komada dok mi je baterija izmakla u pogledu unatrag i nisam vidio kud je odletjela... hm... hm... 15 minuta traganja po relativno jakoj kiÅ¡i i nije bilo baÅ¡ najljepÅ¡e iskustvo... no sva sreća... naÅ¡ao sam... Požurih dalje prema Dvorcu i već lagano mokar naruÄim kavicu i lagani odmor i jelo pod suncobranima. Sva sreća poÄelo se svijetliti sa strane od kud su dolazili oblaci i krenuo sam dalje... Pokraj mene je sjedio jedan mlaÄ‘i par i kad su vidjeli da gledam i "prognoziram" pitali su "Kako će biti.. kiÅ¡a?" ... a ja u slogu moje filozofije... "Ako gledamo psimistiÄki.. padat će svako malo... ali Å¡to se mene tiće padat će povremeno :) "... i krenuo sam dalje... KiÅ¡a je joÅ¡ padala, ali ja sam se već veselio usponu na Jesenje... i nisam uopće razmiÅ¡lajo o tome... Vožnja prekrasnim zelenim krajem stavljala mi je smijeÅ¡ak na lice pa sam i tako doÅ¡ao do Krapine... Tamo se nisam mislio zadržavati jer naravno nisam uzeo broj od goca kaj bi popili pivu pa sam samo uz kraću stanku i punjenje zaliha banana i Äokoladica krenuo prema mojem glavnom cilju dana... Veternice... Već vožnja do tamo nije bila previÅ¡e lagana i uspon do Radoboja je bio priliÄno gadan. Naravno u samom podnožju Veternice... poÄeo je pljusak... i tu sam skrenul u krÄmu na skretanju za Mihovljan ... kako bi piÄekao prestanak... koji naravno nije doÅ¡ao... ali onako sav zagrijan za najveći uspon od 3km nisam viÅ¡e želio Äekati... i krećem... kiÅ¡a pada sve jaće i kao da mi ne dopuÅ¡ta uživanje... na vrhu me naravno pere već jako i nisam stigao niti baciti pogled prema Zagorju a kamo li slikati... kaj se tiće samog penjanja mogu reći da nije bilo nikakvih problema i da je iÅ¡lo odliÄno!!... trening je bio oÄito dovoljno dobar, a pomoglo je i sviježe vrijeme... Spist je bio prilićno nezgodan jer je cesta bila puna vode... I kaj dalje... a niÅ¡ta... vozi bic... JAkna služi svrsi i ostao sam suh gore a nogama i ne smeta malo polijevanja :)... Nastavljam u priliÄnom ritmu sa vjetrom u leÄ‘a i kiÅ¡om u prsa ... sve do Ivanca gde kiÅ¡a prestaje, a ja i dalje u dobroj formi teram prema Varaždinu... istina, tu je vjetar odigral važnu ulogu... i odnio me sa prosjekom 25-30 do kuće gdje me žena i kćer doÄekale... Uglavnom odliÄna vožnja ... uz malo kiÅ¡nih problema... ali sad sam siguran da mi ni to viÅ¡e nije takav problem... a znam... Opet će reći ... "Ti si lud", ali ja sam stvarno uživao i joÅ¡ ću ove godine tu turu ponoviti... nadam se ne sam
|
| Tagovi: | Nema dodanih tagova |






