Evo otpeljal sam!!!
Nakon puno dogovranja, nagovaranja, loših vremenskih najava, prometnih nesrecea i službenog otkazivanja vožnje... moja namjera da otpeljam 100+ kilometri nije došla u pitanje. Volja je prevladala... Uglavnom... Buduci je postojala mogucnost da ipak neko dođe na vožnju... držao sam se strogo vrmena koja smo objavljivali po netu... Zbudil sam se na vrijeme, a vani prekrasno sunčano jutro. Znao sam da bu tak! I uz obilniji doručak krenuo sam prema mjestu koji smo dogovorili kao točku pokreta... Hm.. 8.00... 8.05... nema nikoga... Pa kaj sad idem ja!!! I krenul sam odlučan da to napravim. I sad vjetar je malo puhal, ali temperatura zraka je bila savršena oko 22... Odličil sam krenuti laganim tempom (obicno krenem pr jako onda poslje patim, ali ovaj put si to nisam mogel priustiti)... Imal sam puno srece kaj mi je vjetar prvih 30-40 km puhal u leđa tak da sam do Bele i onda dalje prema Podrutama i Budišćini prošel bez skoro ikakve potrošnje energije... Znal sam da se bu taj vjetar kad tad obrnul protif mene ali užival sam u trenucima dok to nije tak... Uglavnom ceta do Budinšćine je vec klasika i to sam prešel vec puno put... ali dalje mi je bila totlna nepoznanica... I bila je na kraju veliko pozitivno iznenađenje!!! Od Budinšćine pa sve do Beleca vozi se prekrasnim zelenim Zagorskim krajolikom... I to n onim novim Zagorjem... Nego imaš osjećaj da je tamo vrijeme stalo... I Zagorje je još uvjek ono staro "zeleno", bez puno kuća i bez prometa... Još uvje sam se osječal sveže i bistro... ili ne... Slikal sam crkkvu u Belcu kad počnu iz nje izlaziti anđeli u bijelom... hm... a dobro ide i ostala ekipa... to je ipak bila samo prva pričest... :)
Dalje vožna kroz Zlatar i sve do Maća uglavnom po ravnom... am sam odlučil ipak malo odmoriti... 50 km je iza mene... Ko da sam znal da drugih 50 nebi baš tak lako prošla... I tak je i bilo ... cim sam krenul iz Maća prema Golubovcu vjetra je počel puhati u prsa... hm... znal sam da bu mi se osvetil... ono do tud je bilo ("Hodi... hodi... lako je samo hodi") Uspon na prema Goluovcu je bil dosta gadan... vjetar i uspon nisu baš neka kombinacija... Tam je i Veternica... tak da je veter bil najaci na cijeloj ruti . Dalje je spust prema Lepoglavi... Tam sam misljil kupiti još nekaj za prigristi do doma... a kad ono uspon prema centru Lepoglave je bil uzaludan... Grad duhova... samo par čuvara zatvora na pivi... niš nije delalo... No dobro... idemo dalje... valjda dela koji dučan (kaj su se bunili kaj nemreju delati u nedjelju, a sad kad smijeju baš je sve zaprto...) Dalje vožnja prema klenovniku nije baš išla glatko jer je umor počel delati svoje a vjetar u prsa nije prestajal... Uspel sam tam uloviti neku prodavačicu... taman kad je zatvrala... velji ona nema frke ali nemrem ti izdati računa jer mi ne delamo... (valjda nije čula za izmjenu zakona)... NAkon čokoladic i gatoradea... vudri dalje... I budući sam sad bil već na vuru od Cilja raspoloženje se popravljalo i konstantnim tempom iznad 20 km/h... približaval sam se Varaždinu... Znak... još 13 km... već mi je bilo prek 90 km u nogama... 95.96.97.98.99. 100!!!!!!!! Moj prvi century!!! Tu sam još 3, 4 km prošel na veselje... ali lagano već padal u moći... Zadnjih 5 km je bilo dosta gadno jer ponestalo mi je elana i motivacije a trebalo je još to pregaziti...

Uglvnom prekrasna vožnja i povijesni uspjeh u mojoj biciklističkoj karijeri! Evo sada sa danom odmaka mogu reći i bez ikakvih posljedica što dokazuje da su pripreme bile dovoljnje i dobre... Ovaj put sam malo i poslikal...