oke, od kud da počnem ? da ... pošto nisam 2 tjedna se vozil baš sam imao volju, a i vrijeme je bilo super. Išao sam sam jer B još pauzira, Z je u "inostranstvu" ,a D postavlja rodbini klimu :-) ... ekipa.

mislil sam da idem samo do 3 kralja pa doma do hušnjakovog na pivu i doma, ali ne ... nakon posjeta 3 kralja za koji sam ustanovio da se je konačno srušio nakon 900 godina :-| krenuo sam prema dole ali sam se sjetio da je B zadnji puta krenuo lijevo ... pa sam i ja krenuo lijevo :-)

Staza savršena ... široka, malo mokra doduše ispod lišća je bilo blato ali po ravnici nije problem, prije toga u par navrata staza naprasno završava sa malom livadicom puna paprati i kopriva.

Prvi upitnik mi se pojavio kad se staza odvajala dole desno i oštro desno ali gore pored jedne strme livade, nazvao sam B-a da ga pitam kuda da idem ili da mi barem veli kuda bum došel. Konstatirali smo da budem. :-))

Krenuo ja gore čisto iz znatiželje da vidim koliko visoko se još može, naravno nisam vozio je moja zadnja guma ne može to "sprejahati" ... mislim na kombinaciju lišće|blato.

Kad sam došao da malo ravnijeg dijela krenuo sam vozeći bicikl laganom uzbrdicom, tu se je šuma malo prorijedila i bilo je par skretanja desno za koje sam se kasnije sjetio da sam baš i mogao krenuti njima ... nakon toga sam upao u zonu lovačkog društva "Fazan" te sam oprezno počeo pjevati "... i'm so excited and i just can't hide it ..." da bi me eventualni lofci čuli prije nego me napune sačmaricom :-)

nakon tog dijela šume opet livada velika strma sa visokom travom i krasnom zelenom kučicom u kojoj nije bilo nikoga, vjerojatno je od ovih iz "Fazana".

e tu je počeo zanimljivi dio vožnje... očekujući da livada ima sa gornje stane ulaz kuda sam i došao i vidio ogromnog zeca od jedno 75kg i 1m dužine u ne trkačem stavu (lovačka!) mislio sam naravno da je sa doljnje strane i neki izlaz ... nije bio. I onda sam krenuo dole do kraja livade pa lijevo, nema puta nema staze ima grmlje ima strmine ima skliskog ...nakon 15-20 metara nošenja bicikla po dosta nezgodnom terenu i par padova vidio sam kraj šume i nešto svjetlucavo na livadi pored šume, kad sam konačno došao dole i van iz šume vidio sam da je to nekakav lim pored njive sa kukuruzom koji je stajao savršeno u linijama, valjda me taj red opčinio s obzirom na kaos koji vlada u šumi.

Ali ajde konačno komadić civilizacije ... ali tek sam onda primjetio da sam se spustio na krivu stranu , trebao sam se spustiti barem malo na desno prema Krapini. Ali nisam.

Vizualnim pregledom okoline vidio sam seoski put koji vodi visoko i strmo suprutno dijelu kojem sam ja trebao ići pa sam odlučio vidjeti kuda taj put ide, nakon kratkog ali slatkog spusta po travi odlučio sam nazvati ženu da joj onak uz put objasnim da sam se izgubil u bespućima hrvatskog zagorja i odgovarajuče đungle (4km od kuće) te da mi je baterija na ajfonu skoroz prazna jer sam do tog trenutka fotografirao cca. 68 fotki katastorfalne kvalitete u 2Mpx ... i da me ni "bog otac" ne bi našao ako "slučajno" odlučim prespavati na onom vručem limu ...

Ništa... onaj put se ipak odvajao u dva dijela jedan gore lijevo, a drugi desno dole ... i ja normalno krenem dole desno. Krasna vožnja po visokoj travi, točno ko na televiziji :-))
Onda opet u šumu i lišće i blato ... pa sunce mu žarko kad bude kraj tome već jedanputa !! (ispočetka mi je to bilo super, sječate se?)

Vožnja po blatnom klancu nije bila bog zna kaj dok nisam došao do neke kučice usred šume napravljenu normalnih građevinskih materijala pored koje je išao potok, nije mi palo uopće na pamet da bi bilo dobro doći do te kučice preko potoka da vidim koje su mi mogućnosti za dalje nego sam jednostavno produžio dalje desno dole ... što je bila greška ...

nakon cca. 200m vožnje put kojim sam nadobudno krenuo (veseleći se da je to to jer idem nizbro) je odjednom krenuo uzbrdo i opet prema gore ... i nakon 40m opet gore ... i iza zavoja opet gore, a u pi*** materinu!!!!

Stao sam i popio gutljaj vode koja je smrdila po plastici (jer sam uzeo novi bidon) te sam okrenuo bicikl i probao voziti laganom uzbrdicom prema onoj kučici pored potoka, ali pošto je tu bilo vode i blata puno više nego u "gornjim krajevima" to je bila nemoguća misija.

Kad sam konačno došao do kučice i potoka na bukvi pored ugledao sam uredno nacrtan crveni krug sa bijelom sredinom. :-)

Nakon toga uživancija, vožnja po singletracku do izlaza na OOgromnu livadu sa viskom travom, oke ... pomislio sam kud sad ? jer samo vidim travu. Onda sam ugledao neki trag u travi ili što već jer je trava bila lagano polegnuta, izgledalo je kao da su dva biciklista prošla tuda ili barem neki John Deere ... ništa, pratio sam taj "trag" i spuštao se po travi sa osmjehom na licu dok mi nisu 2 bumbara završila na desnima ... i to je bio najljepši dio (mislim na spust po travi, a ne na bumbare) cijele ove kratke ali nadasve zanimljive vožnje.

Kad sam stigao u "civilizaciju" skužio sam da sam od kuće udaljen 3 km.

\o/

PS: prvo pitanje doma je stiglo od jednog petogodišnjaka: "kaj si se izgubil u šumi?"

PPS: uglavnom nisam još napisao da se vraćao jedno 5 puta prema gore iz raznih pokušaja