Krapina - Sljeme - Krapina
26.04.2009.

Ništa, kak smo se dogovorili tak smo i krenuli u 7:20, Zdravko,Bran,Keka i ja. Vrijeme prekrasno malo hladnjikavo ali sve u svemu složili smo se da je idealno za vožnju. Imali smo fini tempo i lijepo smo se mijenjali na čelu pelotona ko pravi biciklisti :-)
Vrlo brzo smo došli do Oroslavja cca. 3-4 minute... šalim se, ali uglavnom je jako brzo prošlo pa smo stali kod pekare i kupili pecivo za dorućak. Nastavili smo dalje do Stubičkih toplica gdje smo kod benzinske (žuto crne) stali u birtiji i popili nedeljnu kavicu, dosta dugo smo se zadržali čak i previše jer smo skroz ohladili. Napunili smo bidone i krenuli dalje. To jutro je iz Stubaka kretala nekakva biciklistička utrka pa smo bili i upozoreni na to kad smo se približavali Pili za početak uspona. Bilo je negdje oko 9:30 kad smo se počeli penjati, a utrka je trebala početi u 10:00. I onda je počeo uspon, Bran i ja smo odmah znali na ćemu smo dok Zdravko i Keka su nastavili k'o da je ravnica i naravno prešli su ... tak da ne znam detalje njihovog uspona. Bran i ja smo se svako malo zaustavljali, razgovarali sa natjecateljima utrke koji su nas naravno stigli i prestigli te smo čak prošli kroz dvije ciljne ravnine :-).
Pa smo stali kod Horvatovih stuba pojeli snickers popili vodu i nastavili prema gore, naravno. Pa smo onda stali da se malo slikamo sa Zagorjem u pozadini ... Bran je resetirao kompjuter u podnožju kod table na kojoj je pisalo 16 km do vrha pa smo se prema tome odprilike i ravnali, uglavnom nikad kraja. Negdje 2 km prije Hunjke smo zvali odmetnike koji se nam jasno i glasno rekli da imaju već pivice ispred sebe i da nas čekaju da stignemo, trebalo nam je pola sata :-| što znaći da su oni išli prema gore k'o "sotone" :-))).
Uglavnom smo skužili da nam nije ostalo toliko kilometara koliko smo mislili pa smo lagano stisnuli gas. I onda smo konaćno stigli do Puntijarke, gužva je bila prilično i unutra nije bilo mjesta za sjesti pa smo malo bili vani dok nismo čopili "vojni" stol. Čak smo raspravljali 2 sekunde da li da idemo do vrha skroz ili ne. Nismo išli. Bilo je negdje oko 11:40 kad smo sjeli. Keka je donesel bažulj čušpajz s kobasom i uz pivice je to jako brzo nestalo. Jedan tip koji je sjedio na kraju našeg stola je bio jako zanimljiv ... non stop je gledao van kroz prozor i razgovaral sam sa sobom, uglavno je ponavljao ".ebo vam pas mater svima, da vam .ebo pas mater ..."
:-|
popil je dvije kave na ex i zgibal. Fala bogu.
... i taman u 12:30 do kad je taj stol bio slobodan smo pojeli, popili i digli se. Vani smo se lagano spremili ya spust, čak sam pogiješio kaj sam obukao šuškavac jer mi je naravno smetao kod spusštanja veeeelikom brzinom. Do Pile smo došli za 15 minuta! uz put smo preticali aute i cestovnjake i skoro pogazili neke ljude ... bilo je i iskrenja sa pedala koja je ostala na krivoj strani zavoja :-) i tak. U stubakima smo stali da napunimo bidone, a ja sam već osječao znakove totalnog "strganovića" ... kriza me je pogodila punom snagom. Tu negde nas je Bran povel drugim putem pa smo posjetili našeg školskog prijatelja koji je bio doma i ponudio nam odmor u sjenici sa finim hladnim gemištom koji mi nismo mogli odbiti. Kad je iznenada stigla ekipa sa gitarom i mesom za roštilj bilo je vrijeme da mi lagano zgibamo, samo smo mu čestitali rođendan za koji nismo ni znali da ima, a on bogme nije znal da je ekipa u dolasku :-)))
I krenuli smo prema doma, vrijeme je bilo oblačno čak i malo sparno, a moja kriza se je opet pokazala između Huma i Začretja, kasnije je bilo oke... u Krapinskom polju je Keka prešel doma, a mi smo nastavili do najbliže birtije od naših domova na još jednu rundu.

To je to, doma smo došli oko 15:45. Na žalost nismo napravili 100km ... drugi put.

86km
samo vožnja: 4h i 32min
brzina prosjek: 19kmph
max. brzina: 61.7 kmph

P.S. Fala Keki na bažulju i Zdravku na pivicama i Branu na kavi :-)